gde je kraj?
Bila sam zaljublena mnogo puta to mi je islo lako.....koliko god se realnom osobom smatram tu sam padala na svasta i umela da vidim cega nema ,da se nadam da mastam i da nestrpljivo cekam sledeci poziv, sledeci susret ,poruku..... i volela sam taj blesavi osecaj.........i mrzela sam kraj i tesko sam ga prihvatala.Tamo gde mi je bilo vazno i gde mi je mnogo stalo uspevala sam na neke cudne nacine da ostavim te price otvorene dugo dugo.....
I danas a godine su prosle od tad ne znam da li su neke price otvorene i sad?
Vise nisam zaljubljena , nemam cemu da se nadam jedna prica je otisla preko okena i zivi svoj americki san....., druga je nestala i nema nade da ce se pojaviti..... treca i najgora je tu, prijatelj na faceu ... neko sa kim se ljubim kad mi sve ladje potunu sa kim mogu da popijem kafu u nekom kaficu u nekom cosku nekog pre podneva neko kome mogu svakakve gluposti da kazem neko pred kim me nije blam i neko ko nije moj ,a nije ni njen.Ta me prica jos boli. Znam da je kraj davno prosao i to sad izgleda kao da ponovo i ponovo vracas omiljeni film na pocetak na neki minut na neki trenutak i pustas da se vrti i opet vidis isti kraj koji znas i nad kojim si bezbroj puta plakala. Zasto? Nemam pojma verovatno je film bio dobar ili mi se svidjala moja uloga u njemu .......