Beograd je u nekom euforičnom raspoloženju ljudi su se razmileli gradom, i oni koji obično ne izlaze tih dana su izlazili.Bila je ,naravno, subota i to prva subota bez Slobe, ako je On uopšte bitan.... I veče je bilo toplo.Letnje baš, i ako je bio oktobar, ali ni to nije bitno....
Ona je bila nekako cudno raspoložena.Mogao si u njoj naći i radost revolucije i umor od šetnji i veliku dozu oduševljenja novinarsko reporterskim poslom,kojim se trenutno bavila.Generalno bila je prilično zadovoljna sobom, pre svega.Zračila je nekako pozitivno što muškarce pali. Muvali su se oko nje,ali ona je bila sama.Ko bi znao zašto?
U tom njenom Beogradu ima jedna "rupa" u koju je ona znala često da pobegne.Mesto sa dosta različitih ljudi na jako malom prostoru. Nikog od njih ne poznaje.To je ambijent sa gomilama pivskih flaša, mada ona ne voli pivo, uvek su joj se svidjali tipovi koji ga piju.Prilično glasna i dobra, baš dobra muzika, dovoljno je razloga da joj to mesto baš odgovara. Ono što njoj jako prija, to je mesto gde nema puno žena, a i kad ih ima to nisu one napaljene gradske ribice kojima se inače smeje, ali kad dodje vreme za "rupu" onda ne želi da gleda takve face pa ni da im se smeje.
Možda je bila pomalo umorna,ali je baš te subote osecala potrebu da sedi sluša muziku pije vino i posmatra ljude oko sebe....
Njena drugarica Y nije bila baš odgovarajuće društvo za tu priliku, ali u trenutnom nedostatku boljeg ni to joj nije bilo bitno....
Opet ta "rupa" glasna muzika neki jak rok je u pitanju , voli ona baš tu muziku , mada se ne razume nešto posebno, ali zar je to bitno....
Y... nešto priča....
A ona pije crno vino, naravno.Uživa u muzici i samo na momente čuje da Y priča nešto, o dimu cigaretama i tako nešto... na šta ona uvek uradi istu stvar pa i sada, uplali cigaretu.
Nekad je to bio inat a sad već tradicija.
To veče je želela da je neko muva, to bi joj baš prijalo htela je je da je neko gleda, da joj kaže nešto lepo, ali da je ne pita ništa ,nije bila za priču...
Prilazi im tip, onako beogradska faca, iako ćelav izgleda dosta dobro, jedan od onih kojima to ćelavo tako stoji da vam nikad ne bi palo na pamet da je on ikada imao kosu.Prekida monolog drugarice Y... o ko zna već čemu...nije bio o dimu....i počinje neku priču , neku od onih standardnih gradskih fora koje ponekad i nisu tako loše.
Ona je malo zbunjena jer je predhodno primetila da joj se pogled susreo sa njegovim više puta, a on izgleda tako cool, kao da je zaista došao da izgubi vreme dok mu ne stigne drug. Priča nešto Y.. je konačno dobila sagovornika. Samo sada ima problem ne može da dodje do reci od njega....da išli su u istu srednju školu pre dosta ....ma zar je bitan broj , godina, eto neiscrpne teme.
Ona i dalje pije svoje crno vino,posmatra okolinu povremeno se uključi u priču , čisto da proveri da li ih prati...
Vremena je prošlo sigurno dosta ali, to je još jedna od karajteristika "rupe", tamo vreme nije dimenzija .... pa nije ni bitno koliko je prošlo....Njegove pauze u priči su sve duže , a pogledi im se sve česće srecu, njoj to prija i nije joj neprijatno što ćuti. Y .. i dalje nešo priča.....
Zaista se pojavljuje neki drug i cool tip mora da ide,zahvaljuje se na prijatnom društvu i počinje neku od izlizanih priča , " Gde bih mogao da vas vidim ponovo?" , ali sada je očigledno da se ne obraća Y....
ONA se smeška " Ja sam ovde često", on navaljuje što je ona i htela ali se igra "Verovatno u sredu ako ne onda u subotu sigurno" , ipak pokušava "Telefon?"
Ostavlja joj i svoj broj ,"Čisto da znas ko je kad te budem zvao"
Odlazi on a Y ćuti, kakva promena..........
ONA se igra sa čašom od vina koja je prazna i pita Y "hoćemo li još da sedimo" da bi znala da li da uzme još vina ili ne.
Y .. ne može da izdrži, i sa onim ipak drugarskim osmehom izgovara" Kako ti je samo to uspelo, baš si odvratna, nije mi palo na pamet da će se ovo desiti" ONA naručuje novo vino smeška se, nije ta Y.. tako loša samo je mnogo žensko na neki blesav način....
Y nastavlja sa pričom... "Ne bi mu ja dala telefon ni da je tražio , ne mogu ja da se muvam po kafićima(kakav fancy kompliment za "rupu") , sladak je ali baš mu je fora mene davi sa pričom o školi , a tebe muva" Ali to je bilo to, zastavica je pala Y ..priznaje da joj je krivo, naravno ne direktno, ali to se može opravdati onim njenim žensko... nije bitno...
ONA počinje da se vidja sa coool tipom.Ništa konkretno, bili su par puta u gradu po nekim kafićima, pričali o ko zna čemu sve, cool tip je zaista takav može se sa njim pričati o svemu.Imao je neki pomalo pesimistički pogled na svet ali, ništa preterano čak joj se i to svidjalo, išli su u bioskop gledali neki jako glup film ,sutradan se nije sećala naziva filma, ali ni to nije bitno....
Jednog popodneva su bili na Kalimegdanu i šetali ,i pričali i ona je mislila da je muva.Mada nije izgledao uopšte stidljivo, bilo je čudno što ništa ne pokušava, čak ni da je poljubi ni da kao slučajno pipne njenu ruku......ništa.
Izgledalo je smešno sve to, dugo je niko nije tako muvao tj. dugo nikome nije pružila priliku da joj pridje na taj način, a pre toga je imala neku od onih veza u kojima bi pomisao na šetnju Kalimegdanom izazivala u najboljem slučaju smeh.Ubrzo je shvatila da cool tip ne bi bio cool da hoce da je drzi za ruku i da šeta Kalimegdanom. Shvatila je da ono što nudi nije romantična priča, koju je ona u dubini duše zaista želela.Već samo neka vrsta veze bez obaveza, kako se to popularno zvalo ali, ni to nije bitno....
Možda nije bitno ni to što se ona dvoumila ,što nije htela tako lako da prihvati tu i takvu vezu...Ali u svakom slučaju vremenom prihvatila je i vezu bez obaveza i sve one sitne stvari koje podrazumeva i koje ne podrazumeva....(ovo drugo joj je teže palo).
Bilo je tu i nerviranja što se ne javlja i srece kada se javi i nekih rasprava o tome kako treba da je baš briga kada će da se javi, da ako želi treba da pozove, a ne da bude tužna ,da ne treba da očekuje neko šaputanje na jastuku posle seksa, bilo je tu i raznih drugih priča o životu , sreći politici...bilo je i puno smeha.
Vremenom ni sama ne zna tačno od kog momenta ako je to uopšte bio neki konkretan momenat, počela je da gleda na tu vezu baš onako bez obaveza.Sada je i ona umela da kaže "nisam raspoložena večeras" ili "imam obaveza", ali ne da bi se svetila, naprotiv ponašala se baš onakokako se osećala, sada je mogla ona da pozove da kaže "volela bih da se vidimo" i on je to uglavnom prihvatao.Čak je počeo češće da se javlja ponašala se totalno cool, kada ga sretne u onoj "rupi" od kafića ,više joj nije smetalo što joj tu obično samo drugarski pruži ruku.Prestala je da misli o njemu kao o budućem dečku, prestala je da misli o bilo kakvoj budućnosti sa njim....Sadašnjost je bila njihovo vreme bez osvrtanja na prošlost i bez pogleda u budućnost.....
Bila je zadovoljna svojom vezom bez obaveza.Jako su joj prijali svi njihovi razgovori u sobi u kolima negde u mraku, bilo je tu naravno seksa i to onog dobrog seksa, morala je sebi da prizna do tada najboljeg u životu.Sve je bilo dobro uvek nekako drugačije , uvek neki novi razgovori o nečem bitnom ili ne, nevažno i uvek ludački smeh, zbog nečeg smešnog ili manje smešnog.Ali njima je bilo dobro, nije bilo svadja nije bilo pogrešnih pitanja ili pogrešnog trenutka.....Karte su bile otvorene sa obe strane.
Postojala je jedna tema o kojoj nikad nisu pričali, da li je on imao još takvih devojaka, ili je imao neku pravu, ona nije znala i nije želela da zna ništa o tome, nekad ranije je možda želela da nema, strahovala da ima, ali sada joj je to zaista bilo nebitno.O tome se nikada nije pričalo a nije se ni čutalo o tome. Da, i ona je njemu pričala svašta , ali nikad o tome da li je i ko muva da li ima ili nema dečka da li je zaljubljena ....on tako nešto nikada nije pitao.....da li ga je uopšte interesovalo to nije znala.
Prošlo je dosta vremena nekog leta je bio kraj kada se ona zaljubila i konačno je imala dečka u pravom smislu te reči.Tačnije vezu sa obavezama, i bila je jako srećna, cool tipa je vešto izbegavala naravno bez reči o dečku. Došao je i taj momenat kada joj je postalo glupo da ga izbegava , a isto tako joj je bilo glupo da mu kaže "Znaš ja imam dečka".
On je ponovo zvao ona je rekla "važi vidimo se večeras".Možda će nekome izgledati ljigavo, ali u dilemi izneveriti sebe ili dečka u kog je zaista bila zaljubljena, izabrala je dečka, jer... ma to nije bitno....
Videla se sa svojom vezom bez obaveza , desilo se baš sve ono što je to bez obaveza podrazumevalo, i prvi put joj taj sex nije prijao, kada je dovezao kući i standardno rekao "čujemo se , vidimo se" ona je rekla"NE" pitao je "ZAŠTO NE?" rekla je "nije vazno" on je opet pitao "što?" , ona ga je poljubila i ako to obično nije radila na rastancima sa njim, onako baš strasno , rekla "ćao" i izašla....Šta je mislio , ako je uopšte mislio o tome?
Par meseci kasnije možda malo više možda i manje....Ona sedi u "rupi" sa drugom, ali pravim i pokušava da se oporavi od bolnog raskida sa svojim dečkom sa obavezama. Pije crno vino naravno ...i priča tužnu priču... muzika je standardno dobra....
Pojavljuje se on cool tip, to je bio prvi slučajan susret posle onog "ćao". Prilazi njenom stolu, pruža ruku oboma, pita"Kako je šta se radi?" ponaša se standardno coool .Pita "koliko ste još ovde?" i kaže da će doći malo kasnije i odlazi isto tako cool.
Na njenom licu je opet neki čudan osmeh ali nije bitno....
Pre nego je htela da ide kući izlazi napolje da pozove taxi jer u "rupi" naravno nema dometa.Na vratima ponovo ugleda svog cool tipa koji je pita "Već ideš?", "Da a za koji minut, zovem taxi", na šta se on skroz spontano nudi " Jel mogu ja da te vozim kući?"
Neki momenat razmišljanja i ona pristaje, on kaže da će doći za neki minut samo da se nekom javi ili već nešto. Ona se vraća za sto i svom drugaru kaže ko je vozi kući na šta oboju počinju da se smeju i konstatuju da je to već previše slučajnosti protiv kojih se ne može i neće boriti.
Samim tim što je prihvatila prevoz ona je u svojoj glavi ponovo prihvatila i vraćanje na staro na vezu bez obaveza....i sve što ona podrazumeva...
Vratio se po nju sela je u kola i mislila o tome kako je sa njim sve bilo dobro, plašila se samo kako da objasni svoje ponašanje i zašto sad ponovo hoće sve, plašila se mogućih pitanja...
Ali njih nije bilo , on je bio tako normalan kao da onog predhodnog susreta i onog zašto i ćao nije ni bilo.Pričali su nešto, on je vozioi bio joj je posebno sladak, što zbog toga što se osećala poželjno što zbog toga jer je odjednom zaboravila tužnu priču i svog već bivšeg dečka, bila je tu u trenutku, u kolima sa cool tipom i znala je da je njemu drago što je tu...i to to joj je bilo dovoljno...
Očekivala je da će krenuti ka svojoj kući, očekivala je da će stati u nekom mraku ali ne.On je dovezao do njene kuće i ništa nije pokušavao ni da pita ni da uradi....Ona je krenula da izadje iz kola i rekla" hvala na vožnji" i kada je htela da kaže ćao , odustala je, ta reč je zvučala loše u tom momentu... okrenula se prema njemu i počela da ga ljubi...ipak su otišli u mrak...
Ponovo je vratio kući i sa nekim specijalnim efektima u tonu rekao "čujemo se, vidimo se" ona se samo smejala....
Priča se nastavila ,niko nikad nije spomenu ĆAO , nije bilo ni tišine na tu temu... ponekad je ona umela da odluta i da ležeći pored njega, razmišlja da će svemu tome jednom doći kraj da će ta njihova dobra sadašnjost jednom postati prošlost, neko će jednom morati ponovo da kaže ĆAO.
Plaši se ona kako bi podnela da on to uradi i da li će i kada ona skupiti snage da ona ponovo kaže ĆAO, ali definitivno ĆAO , u tim momemtima bi je obuzela neka jeza i on bi to osetio i počinjao da je ljubi, a ona bi zaboravila sve i puštala sebe da uživa u priči dok traje... Dokle?
Bila bi ovo bajka kad bih napisala , živeli su srećno i dugo do kraja života... ali ovo je samo jedna priča BezVeze....